Fiju-Briju, pa na Svilaju

Nismo je planirali, eto dogodila nam se. Druga planina je bila u fokusu za vožnju i to cijeli mjesec. Ali svaki vikend ili kiša ili obveze i nikako se uputiti. Od početka ove godine za vremensku prognozu pratimo Norvežane na http://www.yr.no i dosta smo zadovoljni sa njima. Veliki  postotak pogođenih prognoza ulijeva sigurnost u pripremi gorskih tura. Većinom, kada pripremamo gorsku turu za vikend, već u ponedjeljak pratimo ikonice sivih i žutih boja u nadi da će žuti pobijediti. Tako je bilo i ovaj put, otvaramo web u ponedjeljak i naša ciljana lokacija u zapadnoj Bosni je bila u žutu. Polazak je objavljen i slaže se ekipa bajkera koji idu. Utorak žuto, srijeda žuto, četvrtak hm … hm … odjednom izroniše sive boje .. petak … uf … sivo … sivo .. i to još sa burom, kišom i jutarnjom temperaturom od 3C. Kraj je devetoga mjeseca i trebali bi uživati u babljem ljetu, a najavljuju zimske uvjete. Promptno otkazujemo Bosnu i tražimo rezervnu (backup) lokaciju. Većina vozača je imala pristojnu ‘nervozu u nogama’ i trebalo je pod hitno pronaći lokaciju koja nudi i atrakciju i težinu. Opet na yr.no i traži nešto što bi vremenski moglo biti povoljno.  Oblaci su nas potjerali sve do Dalmacije i dalmatinske Zagore. Granica relativno dobroga vremena je bila jugozapadno od Dinare. Izbor je bio neminovan : Svilaja.

Planina koja se, kako joj ime sugerira, baš svila ispred lanca Dinare i Troglava. Usporedna s njom, ali dosta kraća.  Protegla se od Sinja pa prema Vrlici u duljini od 30km i odjelila Sinjsko i Petrovo polje.  Sa sjeverne strane je omeđena sa Perućkim jezerom skoro cijelom duljinom. Sa sjevera je strma i obrasla šumom te nije pogodna za biciklističke uspone. Južne padine su puno položenije te su većinom ogoljene i pune vrtača i ponikava karakterističnih za Dinarski krš. Kroz te padine ima par probijenih makadamskih puteva te je stoga povoljnija za uspon bajkovima.

SvilajaMAP

To je bio i naš odabir: pristup sa južne strane. Još samo odabrati početnu poziciju. Najbliže pristupno mjesto  do kojega se može relativno komotno doći sa vozilima je Ogorje Donje. Ali iz Ogorja je kilometraža poprilično  mala te smo stoga odabrali dalju alternativnu lokaciju i to mjesto Sinjsko Zelovo. Dogovor je bio sastanak kod lokalne crkve i groblja u mjestu, obzirom da smo došli sa različitih strana. Jedan dio vozača se popeo lokalnom južnom cestom što ide iz mjesta Muć, a drugi dio se popeo cestom što ide iz Hrvaca sa sjeverne strane. Ovo su dva glavna pristupa do Zelova uz zapadni pristup iz Ogorja, koji ćemo u našem slučaju odbajkati. Zelovo je planinsko naselje u dalmatinskoj Zagori i u njega se morate popeti, bez obzira iz kojega smjera došli.

Start pozicija je dosegnuta i započinjemo sa raspakiranjem bicikla i pripremama za vožnju. Ali … pogled cijelo vrijeme u vis prema nebu i sjeveru. Nebo je bilo poprilično tmurno i iz smjera Dinare su se pojavljivali crni nebeski konjanici nošeni ojačom burom. Odustati sada kada smo već tu … ne bi bilo baš dobro. Padale su i ideje da odradimo turu sa sjeverne strane preko planinarskog doma kraj Orlovih stijena. Nakon par prijedloga i kratke rasprave, ostajemo na zacrtanoj ruti preko Ogorja i južne strane.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Prva dionica ove ture je spust od Zelova do Ogorja Donjeg. Krećemo cestom lijevo od crkve i vozimo kratko uzbrdo, da bi nakon toga uslijedio 10km-aski spust do Ogorja. Na samom prelazu između uzbrdice i spusta je i skretanje za planinarski dom pod Orlovim stijenama, koji se nalazi na sjeveroistočnom dijelu planine. Dom ostavljamo za neku drugu priliku i spuštamo se cestom prema Ogorju. Cesta je u početku široka i kvalitetna da bi se pri dolasku u Ogorje Gornje suzila i pala kvalitetom. Nakon silaza u Ogorje Donje, skrećemo desno na lokalni cestovni put za Milešinu. Od ove točke slijedi samo uspon i to sve do podnožja vrha Svilaje – Bata. Prije prvih kuća u Milešini skrećemo desno na makadamski put što nas vodi ka vrhu Svilaje.

Orijentacija od ove točke nije teška i treba samo pratiti makadam uzbrdo. Jedino mjesto gdje bi se moglo pogriješiti je lokalitet kraj Elezovih staja. Na tom razkrižju treba ići desno i uzbrdo. Skretanje lijevo bi nas odvelo prema zapadu planine. Makadamski put je relativno nov, ali ovogodišnje kiše su ga raznijele tako da nije bilo ni olako proći na više mjesta. Kiše su mu razmekšale gornji sloj pa smo na dosta mjesta ‘šlajfali’ u mjestu. Drugi neprijatelj uspona je bilo nevidljivo brdo – BURA. Fiju-briju pravo u prsa, em nas je usporavalo, em rashladilo na solidnih 12-13C.  Kada bi trebali mijenjati stranu makadama zbog oštećenja, i postavili se bočno prema vjetru, doslovno vas je gurao i bacao sa bajka. Malo po malo, guraj ..vozi .. guraj .. vozi i završno evo nas na Lokvi, podnožje ispod samoga vrha Svilaje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA

I na Lokvama naravno lokva za napoj stoke. Svilaja je stočarska planina i na njoj još uvijek obitavaju stočari sa stadima krava i ovaca. Predio je vrlo plitka vrtača okružena vrhovima, među kojima je i najviši vrh Svilaje Bat (1509 m visine). Lokva ko lokva, sigurno ste ih vidjeli već na desetke. Međutim ova je malo posebnija, posebno za bajkere. Lokva ima betonirano dno, kako bi što bolje zadržala vodu i ozidana je niskom krunom. Između ruba zida i ruba površine vode se kreirao prostor od par metra širine po kojemu se može slobodno kretati. Savršen Outdoor Velodrom. Nije bili potrebno puno vremena za ideju što napraviti. FIJU-BRIJU, bura niz Svilaju i ukrug po lokvi. Osmjeh od uha do uha. Samo od ovih modernih limenih konja nikakve koristi, vrte, ali ništa ne ovršoše.

Nakon što smo se ‘izvrtili’ slijedi priprema za završni dio uspona – vrh Svilaje. Na vrh se ne može voziti te smo stoga prešli na Hike dionicu, tj. uspon na noge. Pratili smo kartu i ucrtanu stazu što ide izravno prema vrhu sa lokve, što se pokazalo relativnom pogreškom. Uspon je išao izravno prema vrhu preko neprohodnog terena punog stijenja. Bolja opcija je bila ići udesno prema istoku sve dok se ne spoji sa planinarskom stazom što vodi od doma i ide ulijevo na vrh. Taj put do planinarske staze je lagan i ide preko ravnoga područja prošaranoga sa sitnijem kamenjem. Jedino što je dulji. Svejedno i ovaj ‘direct’ uspon se spojio sa tom planinarskom stazom. Završno, napredujemo stazom na sam vrh Bat. Na vrhu, uz obilate porcije bure, prekrasan pogled prema sjeveru i Perućkom jezeru u podnožju. Prošle godine smo bili na suprotnome vrhu, Troglavu, ali se pogled na jezero ne pruža tako dobro kao sa Svilaje. Na vrhu je geodetski stup sa pločicom. Pogled se širi na okolne planine Dinaru, Troglav, Kamešnicu, Biokovo, Mosor. Za lijepa vremena se vide južni Velebit te Čvrsnica i Vran.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA Svilaja

OLYMPUS DIGITAL CAMERA Vrh

Po običaju slijedi ‘trofejno’ fotografiranje, mala pauza te priprema za silaz. Silaz smo odradili putem malo više istočnije od uspona, ali svejedno nismo išli striktno planinarskom stazom. Spuštamo se do bajkova, pritežemo opremu i slijedi najdraži dio ture. Spust po makadamu sve do Ogorja. Sada je bura postala partner što nas dodatno gura niz planinski makadam. Malo više pažnje na rasutim dijelovima puta i eto nas u Ogorju.

Ostalo je još za odraditi zadnju četvrtinu, i pokazalo se skoro pa najneugodniju, uspon cestom do Zelova. Dan je kratio, bura je ponovno jačala, mišići su se hladili i finalno smo se dovukli do auta. Brzo pakiranje bicikla, presvlačenje odjeće i spust autom prema Hrvacama i Sinju na zasluženu večeru. Ugodno ćaskanje uz pivo i kalorijski objed te druženje sa Sinjskim prijateljima bajkerima je finaliziralo ovu našu Fiju-Briju Svilaju.

Stazu možete pogledati na linku: http://www.dinaridestrails.org/staze/svilaja-zelovo-vrh-bat/

Video-Clip sa vožnje

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Nije dozvoljena bilo kakva distribucija, kopiranje, izdavanje ili komercijalna uporaba sadržaja, niti je dozvoljeno postavljanje i redistribucija ovih GPS ruta na drugim web stranicama ili drugim oblicima elektroničke i tiskane distribucije materijala bez prethodne suglasnosti udruge Dinarske staze.