Giro di ‘Perućko jezero’

Vlaje treba organizirati inače će se  i ovaj vikend “razbajkati” na sve strane  Cetinskog kraja pa i šire. Ideja je prošla “na prvu”. Spremni smo za subotu. Tura oko Peruće, centralni događaj posjet gradu Vrlici , a potom preko Maovica i Otišića povratak u Sinj. Vlaji su krenuli  kao i uvijek od Saloona ispraćeni znatiželjnim pogledima sa obližnjeg štekata . Bilo je i šaljivih dobacivanja tipa ” i ja ću sa vama drugi put, al na janjetinu”.  Dan prekrasan, listopad kao stvoren za bicikliranje nakon ljeta koje to nije bilo. Doista smo bili  brojni, osamnaest  bajkera spremnih na znoj, prašinu i avanturu.

Izlazak iz centra grada na D1 cestu, vožnja sjeverno prema Hrvacama, a kod Jankovića kuće nakon 4 km silazimo sa prometne magistralne ceste u Hrvatačko polje. Polje je zeleno kao u proljeće, kiše su bile preobilne. Učas stižemo do Panja, prolazimo preko prekrasnog mosta na rijeci Cetini i penjemo se asfaltnom  prometnicom prema Biteliću. Rijetko susrećemo automobile, vožnja ugodna, a uzbrdica nestala za tili čas. „ A jesmo dobri“. Prolazimo kroz Donji Bitelić ispod južnih obronaka Dinare, a s lijeve strane ponekad se na obzoru pojavi  kristalno čisto Perućko jezero. Vruće je, mami na kupanje. Pomislim da bi se mogli okupati na Dabru.

perucko_jezero

Kod Dabra  počinje  vožnja makadamom. Zbog obilnih kiša koje su padale tijekom ljeta makadam je  izrovan, kanali zavaljeni sitnim žalom pa je vožnja opasna ako se ide brzo. Kupanja nije bilo jer  se ekipa raštrkala. Uspon uz Dabarski zaljev prolazimo bez problema, slikamo se iznad jezera i žurimo dalje prema Laktacu da uhvatimo ostatak ekipe. Makadam je i dalje nezgodan i jednom sam skoro pao nakon što se prednji točak zatrpao u pijesak i  šljunak. Vruće je i zaista sunce jako grije, temperatura oko 27 stupnjeva, pijemo dosta vode. Prolazimo pokraj pravoslavnog manastira u Koljanima od kojeg “puca” pogled na jezero i Svilaju koja se nadvila nad njim,  prekrasan prizor. Još malo makadama pa smo stigli na asfalt. Ispred nas cesta blago vijuga, a sa lijeve strane smjestio se Ježević sa svojim razbacanim zaseocima uz jezero. Na uzvisini dominira crkva. Vožnja je ugodna i približavamo se našem cilju, Vrlici. Polako ostavljamo Dinaru iza leđa, prolazimo preko Balečkog mosta na rijeci Cetini, kroz Vinalić i oko 12,30 sati stižemo na Pekac. Pekac je sjeverni ulaz u grad Vrliku iz smjera Knina, a pored D1 uređeno je odmorište sa klupama i stolom.

izlet sa Livnjacima18.09.11 152

DSCF9682

Grad Vrlika, prekrasni mali gradić sa oko 2000 stanovnika, smjestio se na rubu Vrličkog polja. Iznad grada dominira  staropovjesna utvrda Prozor. I ona nam je bila biciklistički izazov jer je trebalo odvoziti jako težak uspon do nje. Ipak na kraju se znoj  isplatio. Sa  kule pogled kao iz bajke. Uslijedilo je fotkanje i onda brz i opasan spust u Vrliku. Hladna piva u lokalnom kafiću, tako dobro došla. Ručak već ranije dogovoren u ugostiteljskom objektu “Suli Muli”. Kombinacija roštilja i kuhanog suhog mesa sa prilozima tipa kupus, pura i  krompir. Odlično. Cijena normalna. Mali odmor dok se spiza slegne i onda prva ozbiljnija uzbrdica prema Donjim Maovicama.

DSCF9736

I taman kada smo stigli do vrha / uspon oko 4 km/ zvoni mi mobitel.  Javio sam se nadajući se da će me netko obradovati o “dobitku” na lotu, kad ono da ne mogu okrpit gumu  i tako to. Ajmo pomoć “unesrećenim”. Lipo se spustit doli, al triba se i vratit, uh.  Jerko i Mario uhvatili se posla, zapelo oko montaže “bujela”, al to smo brzo riješili. Malo smo požurili jer je ekipa čekala na ulazu u Otišić. Prolazimo uskom i zapuštenom prometnicom kroz selo Otišić koji se smjestio gotovo cijelom dužinom  planine Svilaje, njenim podnožjem. Ovaj dio je jako šumovit, zaseoci su raštrkani i nenaseljeni od Domovinskog rata. Tek pokoja starica i starac srpske nacionalnosti. Bicikliramo oprezno jer imamo spoznaju o psima lutalicama ili pak bez nadzora, znaju biti opasni. Ovaj put nisu, nije ih bilo. Vjerojatno je i njima bilo vruće. I tako smo prošli kroz šumoviti Otišić, izašli na D1, jakim ritmom i oprezno stižemo do Maljkova. Osjeća se pomalo i umor, ali  treba se „dočepati“ Hrvaca jer tamo ima dobre kave u kafićima Jota i Štef, a bit će i hladne pive. Vlajima ne ide sok poslije vožnje. Zamišljeno-učinjeno. Veselo prepričavanje dogodovština, ispijanje pive. Dio ekipe se razišao prema Lučanima, Karakašici, Čitluku, a mi ostali pravac još par km do Sinja i ruta gotova.

Što kazati da nisam već ….. a  dužina rute je oko 90 km i nije previše zahtjevna ni tehnički ni kondicijski, pogotovo kada se vozi cjelodnevno sa stajanjima i odmorom, ručkom i sl.

Stazu pogledajte na linku: http://www.dinaridestrails.org/staze/krug-oko-peruckoga-jezera

Autor
Joško  Zorica
BU  Vlaji-Sinj
BUVlajiSinj-Logo

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Nije dozvoljena bilo kakva distribucija, kopiranje, izdavanje ili komercijalna uporaba sadržaja, niti je dozvoljeno postavljanje i redistribucija ovih GPS ruta na drugim web stranicama ili drugim oblicima elektroničke i tiskane distribucije materijala bez prethodne suglasnosti udruge Dinarske staze.