Kuda idu divlje svinje

…i tako došao je red da posjetimo malo, da se poslužim stihovima našeg uvaženog hrvatskog pjesnika Tina Ujevića, ‘malena mjesta srca moga’…

 

Ovaj put odabir je pao na mjesto Stankovce, smještenog u Ravnim kotarima, zelenoj oazi  Zadarske županije, vrlo blizu Vranskog jezera, biciklistima i izletnicima uvijek rado omiljene destinacije.

Do Stankovaca se najbrže može doći autocestom A1 (izlaz Pirovac – Velim – Stankovci), kao i državnom cestom Šibenik – Benkovac.

S obzirom da su mještani Stankovaca jako ljubazni i gostoprimivi, automobil se može ostaviti bilo gdje u samom središtu mjesta; naše parking mjesto je bilo je dječje igralište, tik uz start / cilj biciklijade.

Uz nezaobilaznu putnu kavu u središtu mjesta, s obzirom da Stankovci sa svojom okolicom broje oko 2000 stanovnika, koji caffe-bar više ne bi bio na odmet; ali nema veze, ovo nek’ ne bude kritika mjesta, već samo jedan dobronamjerni prijedlog.

I te sunčane listopadne nedjelje članovi udruge Dinarske staze su krenuli na svoj novi biciklistički izazov u istraživanje stankovačkih kozjih puteva.

Da napomenem, pola sata prije našeg dolaska, padao je pravi jesenski pljusak i dobrano natopio ‘staze koje nama život znače’.

Naravno, među nama ima uvijek onih koji prate vremensku prognozu, odnosno ‘zapažanja’ našeg uvaženog prijatelja Bjorga iz Norveške, koji im šalje redovite ‘pozdrave’ iz sata u sat, pa za nadolazeće uvjete pripreme svoje bicikle blataricama, a sebe kabanicama; a ima i onih koji ne ‘ozdrave’ na pozdrav Bjorga pa su mokri i blatnjavi već  prvih 200 metara vožnje. Naravno, potpisnika ovih redaka možete prepoznati kao jednog od tih koji Bjorga ne shvaća (uvijek) ozbiljno.

Stankovci

Krenuli smo, dakle, sa središnjeg trga ispred zgrade Općine, vozeći se 2 kilometra lokalnom cestom kroz samo mjesto, dolazimo do mjesta Budak gdje skrećemo na desno na makadamski vatrogasni put koji nas vodi kroz gustu borovu šumu.

Radi se o dosta zahtjevnom terenu (velika kamenja), kao i o kombinaciji blažeg odnosno težeg uspona idućih otprilike 1 kilometar nakon čega stižemo na vrh brijega od kojega počinje blaži spust.

Ovdje moram napomenuti da manje iskusni vozači moraju dobro pripaziti na brzinu kojom voze jer česta udubljenja u tlu, kao i same nakupine blata, u našem slučaju lokve, mogu predstavljati veliku opasnost od pada i neželjenih ozljeda.

Naravno, za nas članove udruge Dinarske staze blato i ‘friške’ lokve od kiše predstavljaju uvijek novi užitak i naravno priliku za koju atraktivnu fotografiju.

Put nas dalje vodi do mosta preko autoceste A1, a uskoro i skrećemo na lijevo te nas put vodi usporedo sa autocestom nekih 2 kilometra do velikog nadvožnjaka, što moram priznati za nas željne avanture i nije nešto atraktivno. Ali, svako ‘ali’ ima svoj sretni nastavak, pa tako i naše ‘ali’ i začuđeni upiti na našim licima prema domaćinima iz Stankovaca kao organizatorima biciklijade ‘u stilu’ kad će više taj ‘ludi track o kojem pričate’ mami naš smješak na lice; naime uskoro se pred nama otvara dugi lokalni kozji put pun ogromnih blatnjavih lokvi i andrenalinske off-road vožnje koja nas je, moram napomenuti, pratila sve do samog cilja naše stankovačke avanture.

Ne trebam napomenuti, da smo već nakon prve lokve, kako oni s ugrađenim blataricama, tako i oni ‘ameteri’ bez, bili u blatu, do gole kože.

I tako vozeći se, uglavnom blatnjavim makadamom, da napomenem da nam je najveća sreća u tom trenutku bila kad bi ugledali dio puta na kojem je suncem okupana blatnjava lokvica presušila pa smo barem tu prošli ‘lišo’ od kupanja.

BikeBlato BikeBlatoNoga

Moram napomenuti da mjestimice i dalje uz rub naše staze ima znakova minskih polja, koji nas nažalost i dalje podsjećaju na ne tako davnu ratnu prošlost ovog kraja.

Vozeći se, ne možemo a da ne primijetimo s naše lijeve strane na vrhu brda predivnu staru srednjovjekovnu osmatračnicu. Moram napomenuti da stankovačko-benkovački kraj obiluje brojnim utvrdama iz navedenog razdoblja, te predstavlja još jedan razlog za posjetu ovog nadasve prekrasnog kraja.

Nadalje, put nas vodi kombinacijom laganih spusteva i uspona do staze kroz krševit kraj uz nisko raslinje i makiju gdje, moram priznati kao ponosni vlasnik fully-bicikla Giant Trance X 2 29er, čisti i neponovljivi užitak vožnje.

Taj put nas vodi sve do cilja; naravno moram napomenuti da Stankovci i okolica imaju još mnogo neotkrivenih staza i puteva , te je to i jedan od razloga da se ponovo vratimo, i da naravno istražimo neke nove lokacije za sve Vas koji ćete našim koracima.

Ovim putem moram pohvaliti izvrsne domaćine iz biciklističkog kluba ‘AKS’ iz Stankovaca koji su se svestrano potrudili dočarati nam svoj kraj, kao i njegovu gastromiju.

Moram priznati, da gulaš od divljači i veprovine uz ‘pjat’ pure (za one koji ne znaju, to je palenta) uz kapljicu vina ili nezaobilaznog piva, razlog je više da se opet vratimo i uživamo u svim blagodatima ovog kraja.

I naravno, otkrili smo odgovor na toliko često postavljano pitanje: Kuda idu divlje svinje…u lonac naravno…

Jer voziti se mora…

Bike on!!!

 

Tekst: Žarko Perković

Slike: Zoran Teur i Tomislav Staničić

GPX – kuda idu divlje svinje (GPX izradio: Tomislav Staničić)

Staza: http://www.dinaridestrails.org/staze/stankovci-mtb-maraton-2014/

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Nije dozvoljena bilo kakva distribucija, kopiranje, izdavanje ili komercijalna uporaba sadržaja, niti je dozvoljeno postavljanje i redistribucija ovih GPS ruta na drugim web stranicama ili drugim oblicima elektroničke i tiskane distribucije materijala bez prethodne suglasnosti udruge Dinarske staze.