Rama, (ne)potopljena ljepota

Rijetka su mjesta u prirodi za koja možemo reći da ih čovjek svojim djelovanjem nije upropastio. Jedno od takvih je i samozatajna Ramska kotlina omeđena planinskim masivima Raduše, Makljena, Ljubuše i Vrana u visokome gorju Hercegovine. Tu je na mjestu nekadašnje rijeke Rame, 1968 godine, izgradnjom brane stvoreno Ramsko jezero. Umjesto plodnih njiva i vrtova, došla je voda i potjerala domaće sa njihovih ognjišta.

Šćit prije potopa

Šćit prije potopa

Doduše nismo bili u mogućnosti naći mnogo slika iz vremena prije potopa, pa je teško suditi o ljepoti prije potopa, ali danas svatko tko  stigne do Rame ostaje zatečen ljepotama kotline, planinama koje je okružuju i jezera koje se razlilo u njoj. Da, baš tako … jezero se razlilo po kotlini i stvorilo jedno od najljepših jezera u Dinarskome gorju. Većinom smo navikli na kružne, uzdužne ili slične oblike jezera, ali ovo je stvorilo specifičnu geometriju. Nakon što se dosegla završna razina vode …  jezero je ocrtalo i izvezlo prekrasan Ramski ornament kao da je prirodno. Izvirili su otočići, izduljili se poluotoci, razvukle plaže i usjekli tanki fjordovi. Skupili se svi profili na jednome mjestu i podarili prekrasnu gorsku sliku. U samome središtu jezera je ostao dominantan poluotok Šćit sa franjevačkim samostanom kao zaštitinim znakom Rame.

RamskoJezeroZrak

Uz to područje su vezane mnoge priče. Neke od najpoznatijih su o smrti djevojke Dive Grabovčeve, te o višegodišnjim mukotrpnim putovanjima  slike Blažene Djevice Marije od Milosti. Danas u zaseoku Zahum možete vidjeti repliku stare Ramske kuće u kakvoj je nekoć živjela Diva Grabovčeva.

DivaGrabovceva-1

O lutanjima slike Blažene Djevice Marije od Milosti između Rame, Sinja i Splita ispričane su mnoge priče. Tragovima tih priča, pokrenut je projekt “Staza Gospi Sinjskoj”.

Privučeni svim tim detaljima odlučili smo posjetiti Ramu i napraviti brdsko biciklističku turu u njoj. Kao cilj smo odabrali planinu Radušu i njen vrh Idovac na visini od 1956 metara. Da ne bi bili sami kontaktirali smo naše stare poznanike i prijatelje iz BK Livno i dogovorili zajedničku vožnju.

Po običaju, rano dizanje prije 06:00, trpanje bicikla i opreme u aute i pravac Rama. Brdski biciklizam je naporan sport, a posebno kada se ide u visoka gorja i osvajaju vrhovi, te se stoga treba uvijek pobrinuti o prehrani, naročito poslije vožnje. Na preporuku drugih dolazimo do domaćina Ivana i njegove konobe Gaj na Šćitu i to odabiremo kao početnu i završnu točku vožnje.

KonobaGajRama

Negdje prije devete ure skupljamo se jedan po jedan ispred Gaja i uz jutarnju kavu divimo se ljepoti jezera i sa domaćinom razgovaramo o Ramskoj kotlini. Opskrbljujemo  se novim informacijama i nakon što je završen jutarnji ritual počinje vožnja. Lagano klizimo seoskim cestama, zagrijavajući se za problem odmah na početku. Da bi se uspeli na Radušu potrebno je prvo savladati uspon do Jaklićke zaravni koji nije baš zanemariv. Što bi mi rekli, odmah u ‘šajbu’. Makadamski serpentinski uspon, sunce u zapešće i upri. Usponi odmah na početku staze su u pravilu uvijek teški. Organizam se treba privići na napor u kratkom vremenu, ali se stati ne smije. Svatko u svom ritmu savladava serpentine, lagano se penjući uz planinu. Lijevo, desno, lijevo, desno …. nakon nekoga vremena prestanete brojati više zavoje i samo se koncentrirate na vrh. Prije samoga ruba uspona, izlazak iz pošumljenoga dijela i eksplozija pogleda. Jezero se rascvalo ispod nas u svim smjerovima. I napomenuli su nam da je ovo jedna od najljepših lokacija za pogled na Ramsko jezero. Savršen vidikovac za fotografiranje i uživanje u Rami. Kratka foto pauza i savladavamo još dva zavoja do ruba i zaravni.  Tu slijedi prva pauza u hladovini bukvi.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Nakon ovoga uspona slijedi vožnja po platou Raduše makadamskim putem kroz šumu.  Pristojan put, uz blagi nagib i hladovinu bukvi su stvorili ugodan ambijent za vožnju po suncu koje je neumorno pržilo. Prije ulaza u šumu pronalazimo zgodnu lokaciju za tradicionalnu grupnu fotografiju.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Po završetku izlaza iz šume slijedi ponovno teži zadatak i uspon na slijedeći plato prije vrha. Ovaj uspon je možda još i teži, obzirom da je nagib na mjestima veći, a podloga je poprilično oštećena snijegom i vodama. Nailazimo i na zaostale krpe snijega među visokim bukvama i kamenim škrapama. Malo vožnje, malo guranja i tako po redu do izlaska na plato. Po izlasku na plato, promijenila se i situacija na nebu. Navukli su se oblaci i lagani sjeverac je osvježavao. Prije samoga vrha Idovca, kojega cijelo vrijeme gledamo i lovimo na obzorju, nailazimo na malo jezero usred travnate kotline. Još kojih 100 metara i dolazimo do odvojka za vrh. Kratka pauza uz fotkanje i odlazak na sam vrh na noge ili što bi rekli slijedi ‘hike’ sekcija. Izlaz na vrh je relativno lagan i brz.

Idovac-Vrh

Na vrhu se vide još uvijek tragovi ratnih događanja i otvara se široki pogled na planine Bosne i Hercegovine. Šteta, dan je bio težak i bilo je puno izmaglice te nismo u potpunosti mogli uživati u svim tim planinama koje su okom vidiljive sa vrha Idovca. A ima ih poprilično. Silazimo nazad do parkiranih bajkova i navlačimo opremu i naravno osmijeh na lice. Slijedi samo takav užitak. Spust niz južne obronke Raduše prema selu Zahumu.

f6.jpg

Prvi dio spusta je bajkerska idila, travnata podloga za utabanom stazom i hrpom zavoja te prolaza kroz šumske dionice. Spust kakav samo možete poželjeti. Donji dio spusta je već zahtjevan, jer je riječ o traktorskom putu na ogoljenoj padini koji je tehnički zahtjevniji. Više koncentracije preko razbacana kamenja na sve strane i završno silaz u Zahum. Pri dnu sela se skupljamo ispred replike rodne kuće Dive Grabovčeve. Kratka pauza i dogovor za dalje. Izvorno smo bili naumili pratiti makadamski put prema Rumbocima, ali smo već potrošili malo više vremena na planini te se odlučujemo na asfaltni silaz do glavne ceste Kupres-Rama. A i domaćin Ivan je zakazao večeru  uskoro, pa ne bi bilo dobro da se ohladi teletina ispod sača.

f2.JPG

Silazom su bili svi zadovoljni jer je to bio doslovno tobogan sve do jezera i poznate vidilice za još jedno fotografiranje uz jezero u pozadini. Ovo je inače ulazna točka u Ramu sa zapada i svi putnici koji prvi put dolaze, staju na ovoj točki zadivljeni pogledom koji im se  pruža. Dalje od vidilice kroz Rumboke i na Šćit. Kratki obilazak samostanskoga dvorišta i povratak na početnu točku.

f3.JPG

Raspremanje opreme, montaža bajkova na aute, presvlačenje i nagrada kao i uvijek, hladno pivo. Nakon toga počinje vožnja našega domaćina: burek, zeljanica, sirnica, sač, teletina …. uf

I na kraju, da završimo našu posjetu ovome prekrasnom idiličnom kraju jednom rečenicom koja bi slila sve naše doživljaje u jedno:

‘Oj ljepoto gdje si se to skrila, Rama te u svoja njedra zatočila !’

Nadamo se ponovnom dolasku u Ramu.

BikeON !

Sa sve one koji žele ponoviti ovu našu avanturu mogu se poslužiti slijedećim linkom:

http://www.dinaridestrails.org/staze/radusa-idovac/

Ili ako pak žele napraviti korak dalje i povezati Blidinje i Ramu tada možete to napraviti slijedećom stazom:

http://www.dinaridestrails.org/staze/blidinje-ramsko-jezero-i-nazad/

Fotogalerija

Izvori: Wikipedia, http://stazagospisinjskoj.eu/, http://hercegbosna.org/

Jedan komentar na Rama, (ne)potopljena ljepota

  1. Andrija says:

    Prekrasno.

    LP

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Nije dozvoljena bilo kakva distribucija, kopiranje, izdavanje ili komercijalna uporaba sadržaja, niti je dozvoljeno postavljanje i redistribucija ovih GPS ruta na drugim web stranicama ili drugim oblicima elektroničke i tiskane distribucije materijala bez prethodne suglasnosti udruge Dinarske staze.